Šibenski glazbari na počasnom mjestu u Tripundanskoj procesiji
PIŠE: Jordanka Grubač
SNIMKE: Tonko Mikulandra, ŠNG
Više od 12 stoljeća Kotor i cijela Boka slave blagdan svetog Tripuna. Slave se i drugdje sveci zaštitnici gradova i biskupija ali sveti Tripun i sva događanja oko njegova blagdana uvijek su nešto posebno.
Poseban je i Kotor, prelijep kao i Šibenik, i ta ljepota, činjenica o UNESCO-voj zaštiti na objema stranama, dugogodišnja prijateljstva ljudi dvaju gradova, i ove su godine, o Tripundanu, spojili dvije po mnogočemu tradicijskom nevelike, ali elitne, jadranske sredine.
Jer tik iza svečane povorke svećenstva, biskupa i moći sv. Tripuna kroz gradske ulice, nakon Bokeljske mornarice i svečanih zastava, među kojima su bile i one Šibenskih šuština, Šibenske narodne straže, i njihovih predstavnika- koračala je uz himničke taktove Šibenska narodna glazba, onako slikovita u narodnoj nošnji.
Na svakom koraku i svakom kantunu dalo se vidjeti šibensku kapu, neku Šibenku ili Šibenčanina, jer su prijevoz s čak šest autobusa, prvo na proslavu sv.Vlaha u Dubrovnik, potom i kotorski Tripundan, organizirali Katedralni ured župe sv. Jakova i župa iz Njivica, a bilo je i pojedinačnih dolazaka-nekoliko stotina Šibenčana spustilo se tih dana na jug. PLUS GLAZBARI!!!
Šibenska narodna glazba ovim je posjetom samo nastavila davno započete prijateljske veze s dvije tamošnje limene glazbe: Gradskom muzikom Kotor i Glazbenim prosvjetnim društvom iz susjednog Tivta-
Zapušteni kao narod
U Kotoru, delegacija glazbara posjetila je Konzulat RH, gdje ih je primila konzulica Jasminka Lončarević zajedno s predsjednikom stranke Hrvatska građanska inicijativa Andrijom Vuksanovićem i predsjednikom hrvatskog nacionalnog vijeća Zvonimirom Dekovićem, čiji korijeni sežu sve do – šibenskog Ražnja, postojbine Dekovića. Šibensku narodnu glazbu, najstarije kulturno društvo Šibenika i Dalmacije, na tom su susretu predstavljali: predsjednik Jere Pancirov, dopredsjednik Denis Junaković, dirigent Damir Marušić, najstariji aktivni glazbar Boris Štrkalj, Darko Gulin, Ljubo Šokota, Julija Lambaša te Tonko Mikulandra fotograf ŠNG.
Konzulat u Kotoru je novouređena gradska palača koju je za potrebe diplomatske službe u Crnoj Gori kupila Republika Hrvatska. To govori o značenju koje pridaje Hrvatima koji žive u Crnoj Gori i od prošlih parlamentarnih izbora imaju imaju i svog predstavnika u tom najvišem tijelu.
Konzulica Lončarević istaknula je da Konzulat radi na podizanju svijesti pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, govorila je o 14 udruga koje financira Vlada RH, kaoi o tome da sve više mladih želi studirati u Hrvatskoj.
A Zvonimir Deković kaže : – Svaki vaš dolazak nam je važan jer nam je važna svaka komunikacija s Hrvatskom. Godinama smo ovdje bili zapušteni kao narod, a posljedice se još osjećaju. U Crnoj Gori je malen postotak Hrvata, ali koliko god da nas je malo, moramo imati i njegovati svoj dignitet i dostojanstvo.
Govorilo se i o ljepoti koja veže dva grada, Kotor i Šibenik, i uopće, o kulturi sijećanja koja nas spaja…
Deković je emotivno reagirao ispričavši kako je, kaže, “baba donijela u Kotor šibensku kapu moga pradida..moja je baba iz Sevida a dida iz Ražnja”. Kapa se nalazila i u darovima ŠNG-a našima iz Konzulata, gradonačelniku Kotora, prijateljskim glazbarima u Tivtu.
Svakako, šibenski glazbari sudjelovali su u koncertu pred gradskim zidinama Kotora zajedno s glazbom iz Marije Bistrice, čiji je maestro Robert Homen – Kotoranin! Duša cijelog tog susreta i suradnje puhačkih orkestara je predsjednik Gradske muzike Kotor Begović, poslije 14 susreta sa ŠNG-om već stari šibenski prijatelj, a ništa manje i dirigent Dario Krivokapić. Domaćini, bogme uzorni, i predsjednik i dirigent, ali i cijela kotorska Muzika!
Šibenčani su u Domu hrvatske zajednice u Tivtu, rekosmo, posjetili i prijateljski orkestar Glazbenog prosvjetnog društva, kojim ravna Nevila Klakor, a predsjedava Boris Lanceroti! Bio je to opet susret gdje se šibenskim glazbarima bilo teško odlučiti za odlazak…
Ljepota suživota
Dio Šibenčana, odlučio je, pak, s novim prijateljima iz Marije Bistrice – svladati onih 25 prilično “strašivih” , zapravo horor serpentina, “kotorske kanice” povijesne ceste koja vodi do preko 1000 metara, do vrha tog djela Lovćena, s kojeg se pruža spektakularan pogled na Bokokotarski zaljev, a samo “par koraka”dalje su povijesni Njeguši. Prića kaže da je knjaz Nikola angažirao za izgradnju te ceste do mora trogirskog arhitekta Josipa Slađu Šilovića, koji je kasnije ostao u službi crnogorskog dvora.
Zanimljivo: Josip Slađe Šilović je i graditelj zgrade našeg, šibenskog kazališta.
Svakako, uz pomoć glazbara Marije Bistrice, koji su se odvažili autobusom na taj uspon, nekako su ga “preživjeli” i Šibenčani, čak i uprkos tome što kajkavski dijalekt i šibenski govor na momente nisu bili razumljivi objema stranama…Srećom da imamo i književni standard!
Posjet Kotoru završio je tamo gdje smo počeli ovaj mali reportažni izvještaj: pred kotorskom katedralom, u kojoj je misu o blagdanu sv.Tripuna u nedjelju 4. veljače predvodio danas dubrovački biskup – do jučer Šibenčanin – mons.Roko Glasnović. Između dvije mise na prelijepom trgu ispred katedrale svirale su četiri glazbe: Šibenik, Marija Bistrica, Kotor i Tivat., a podružnica Bokeljske mornarice izvela je uvjek spektakularno kolo, i sve je bilo, kao i uvjek iznova – nekako posebno, svečano i nadasve lijepo.
I jedan lijep, ekumenski detalj: ispred prostora Gradske muzike Kotor, a ona je tik do austrougarskog zatvora u kojem je na smrt osuđen vođa pobune bokeljskih mornara, naš Žirjanin Jerko Šižgorić, procesiju u prolazu blagoslivljali su pravoslavni svećenici, a s obližnje pravoslavne c rkve neumorno je s preslice zvonilo zvono. Tako se to radi tamo gdje se život zove i suživot.
Članak objavljen u Šibenskom listu. 08.02.2024.god.
Slike iz Kotora:
